This website is using cookies

We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website. If you continue without changing your settings, we'll assume that you are happy to receive all cookies on this website. 

Miloradović, Petar: Úton (Putem in Hungarian)

Portre of  Miloradović, Petar

Putem (Serbian)

Otišli smo nekim putem
uz jutarnju svetlost
koja je izduživala senku oca.

Razilazio se negativ i stvarni lik,
ako se o senkama na taj način može govoriti.

Nekoliko trenutaka je to trajalo
a onda je senka nestala,
ugasila se, povukla u telo.

Išli smo istim putem još neko vreme.

Narandžaste uniforme radnika
koji popravljaju put
iako blede, bile su najjača boja na horizontu.

Videli smo polomljene krošnje jabuka,
srušen brest;
prazna gnezda.

Pričali smo o rečnom toku,
o mešanju i uzbudljivosti postojanja,
vodi koja nekud odlazi…

individualnosti kao jedinoj meri;
o vrednosti pojedinačnih napora;
dobroti; jednom.

Razišli smo se.

Sveži asfalt u rupama hladio se,
i krunio na ivicama tih rupa…

Kada sam se okrenuo
a on zamicao na krivini,
dok je odlazio,
prisetio sam se:
moj otac nije video more…

Imao je pojednostavljene i svedene boje života…
konture, praznine…
Pitao sam se:
ali šta je to ,,moj otac“?



Uploaded byFehér Illés
Source of the quotationhttp://strane.ba/petar-miloradovic-poezija/

Úton (Hungarian)

Úton voltunk, apám árnyékát
hosszúra nyújtó
reggeli fényben gyalogoltunk.
 
A valós alaktól különvált a negatív,
ha egyáltalán lehet így az árnyakról beszélni.
 
Pillanat volt ez csupán,
eltűnt az árny,
nyoma veszett, visszatért a testbe.
 
Valameddig még azon az úton mentünk.
 
Az útépítők sárga egyeruhája
már halványabb,
de a horizonton a legélénkebb szín volt.
 
Láttunk tört almafakoronát,
kidöntött szilt;
üres fészkeket.
 
Beszéltünk a folyó sodrásáról,
a kavargó, lenyűgöző létről,
a valahová hömpölygő vízről...
 
az egyéniségről mint egyedüli mércéről;
az egyéni erőfeszítések értékéről;
a jóságról; egyszer.
 
Elváltunk.
 
A lukakaban friss aszfalt száradt,
koronát alkotott a lukak szélén...
 
Mire megfordultam,
már tűnőben volt a kanyarban,
míg távozott,
eszembe jutott:
apám tengert nem látott...
 
Az élet egyszerű, visszafogott színeit
ismerte...
körvonalakat, ürességeket...
Magamtól kérdem:
de mit is jelent az „én apám“?



Uploaded byFehér Illés
Source of the quotationhttps://feherilles.blogspot.rs/

minimap