This website is using cookies

We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website. If you continue without changing your settings, we'll assume that you are happy to receive all cookies on this website. 

Šolaja, Zoran: Anasztázia Romanov (Anastasija Romanov in Hungarian)

Portre of Šolaja, Zoran

Anastasija Romanov (Serbian)

bila je dete,
malo dete u najvećoj carevini,
još nije stasala za princezine haljine,
zvonki glasić i smeh odjekivao je u hladnim
moskovskim noćima, kao da je znala da
će iz Moskve otići preko Sibira u tajanstvenu
legendu, i tražili je al je nisu našli,
pesmom je dozivali, slike pokazivali, starice pregledali,
ali ona je ostala kao putokaz,
jednom naglo prekinutom detinjstvu,
gde ne znaš da je tata car,
već samo tata. Nekada ako se
noć primiri a ruska zima pokaže
svu svoju moć, negde iznad Moskve,
čućete mali dečiji smeh, Anastasijin
iz večnosti.



Uploaded byDr. Radmila Markovity
Source of the quotationAlgerno Zbirka radova Šolaja Zoran

Anasztázia Romanov (Hungarian)

gyermek volt,
kisgyermek, a legnagyobb birodalomban,
a hercegnői ruha még váratott magára,
csengő hangja, nevetése visszhangzott a hideg
moszkvai éjszakában, mintha tudta volna,
Moszkvából Szibérián át egy titokzatos
legendába érkezik, keresték, de meg nem találták,
énekelve hívták, képeket mutogatták, öregasszonyok vizsgálták,
példaképe lett
egy hirtelen véget ért gyermekkornak,
amikor még nem tudta, a tata cár,
ő a tata. Néha, amikor az éj
elcsendesül, az orosz tél megmutatja
rendíthetetlen hatalmát, valahol Moszkva felett
gyermekkacaj hallatszik, Anasztázia
az örökkévalóságból jelentkezik



Uploaded byDr. Radmila Markovity
Source of the quotationAlgerno Zbirka radova Šolaja Zoran

minimap