Topić, Jasmina : Ugyanabba az irányba (U istom pravcu Magyar nyelven)
U istom pravcu (Szerb)Ako znaš kuda odu, znaš kuda nisi otišao.
Zadržiš se u toj misli, traje kao dugo zimsko popodne, dok pažljivo variš preostalu bolest, razblažujući je
nekom od definicija ljubavi, kao da ti je još samo preostalo da nestaneš, da bi dosegao ideal.
Golicaju te, lako pamtljive melodije; pogled kroz prozor, nakon popodnevnog ručka. Specijalizuješ se za mnoga lica samoće.
Ispunjava ti nozdrve, više nego ruzmarin, limun, ili tek popijeno vino.
Ako znaš kuda odu – putuješ i ti u istom pravcu. Lica vam bleda jer bez dvojine nalik ste utvarama, koje navodno žive, sada već mnogo bolje živote.
Kuda odvodi jedno od mnogih popodneva? Slučajno te zagrcne reč, kao da slutiš poplavu.
Još brže progutaš, umesto da ispljuneš,
spisak budućih bolesti,
a pogled se lepo utopi u nivoe vidika – Antene su u istoj ravni s crkvenim krovom i zvonikom, poruka mnoštvu božanstava da uhvate bar jedan signal,
barem neko moguće proročanstvo –
Talozi postaju belji od snega, ostavljaju tragove na drugim teritorijama. Znaš li kuda nisi otišao? Nije te obeležilo sve što te je stiglo, nije otišla ni tvoja dvojina,
ali ste sada isprekidana celina. Potapaš beli pejzaž u mutno nadanje, nakon dna u čaši. Proroci tako suptilni u muzičkoj varijaciji,
u čeličnim kostimima bilo kakvih signala,
uklanjaju ono nesigurno – i šta bi uostalom značilo, da se sazna, šta će biti! Sledi, popunjavanje jednine. Svojine. Ako znaš kuda odu, znaš kuda ćeš i ti.
|
Ugyanabba az irányba (Magyar)Ha tudod, hová mennek, tudod, hová nem mentél.
|