Božović, Gojko: Neznanac u noći
Neznanac u noći (Szerb)Kada me je neznanac u noći,
Na hladnoj ulici
Po kojoj je vetar mrsio oblike,
Upitao dok mi je prilazio, žustro,
S velikim očekivanjima:
„Dobro, ko si ti?“
Morao sam da priznam: „Ne znam ko sam ja,
Ni ko si ti.
Urazumimo se, čoveče!
Pogledajmo istinu u oči.“
Mogao sam da širim priču,
Da podelim objašnjenje
S njim s kojim ništa nisam delio,
Da ga nešto pitam,
Da kažem bilo šta,
Ionako sam imao utisak
Da je njemu pitanje važnije od odgovora.
Ali ne. Ništa od toga ne bi bilo
Iskreno, ni tačno,
Pogotovu ne u noći, bez svedoka,
Dok su naše reči bile jedini zvuci
Zamirućeg grada.
Nije bio iznenađen mojim odgovorom.
Kao da mu je laknulo.
Otišao je čilim korakom,
Kao da mi je ostavio neki teret,
Čak s nekom pesmom na usnama.
|
Ismeretlen az éjszakában (Magyar)Mikor éjjel az ismeretlen,
|