eno čoveka koji piše
sagnuo se da dohvati svoju pertlu
izvuče je iz cipele
i obesi se
on misli nekog će dirnuti njegov očaj
u ovom svetu preklanih grkljana i samodovoljnosti
kome još trebaju tamo neke mračne ljubavne zavrzlame
koga još zanima da l je neko otišao i gde
i da li će se uopšte vratiti
koga uopšte zanima ko je on
i da l je uopšte takav ikad među nama bio
svet boluje od samoljublja
svet boluje od masnih laži
koje svakodnevno sebi trpa u tanjir kao kakav dobar obrok
a on
presamitio se
da dohvati tu jadnu izbledelu pertlu
i gleda na nju kao na spas
a ako mu ne uspe da se obesi
može onaj mali plastični deo da posluži
kucavicu da prereže
ne bi li šiknula krv od slova
možda će ga ipak neko čuti
pa dođe i pomogne mu da ne ode tamo gde je naumio
u bezbroj pitanja i ispraznih odgovora
da li postoji ili ne