Pavlović, Ranko: Onaj ko piše poeziju

Onaj koji piše poeziju
uvijek ima sigurno skrovište
za sklanjanje od nepogode.
 
Napiše stih, kao čovjek
što pravi krov nad kućom,
i sakrije se od nevremena.
 
Natkrili pjesmom sebe,
pa svoju i tuđu čeljad
zaštiti od mrzovolje.
 
Onoga koji piše poeziju
stigne metafora, pronađe riječ
topla kao sjećanje na ljeto,
 
baš kao što lasta za gnijezdo
nepogrešivo otkrije strehu
pod kojom su srećni ukućani.
 
Onaj koji piše poeziju
nikada nije sam u svojoj samoći
i nikada mu prsti i srce ne ozebu.