Kad nas ne bude pod ovim nebom,
nestaće i sve naše šifre, tajni kodovi…
Naš tajni jezik ljubavi.
A, tako smo ga tečno govorili…
Ti i ja.
Svi naši trenuci, otići će u zaborav.
Jer ljubav nije kamenje
da ostaje kao svjedok.
Neko će drugi,
negde u Asunsionu,
Rimu, Olsu, Sjevernom polu…
Ili već tu, u ulici, govoriti isti taj jezik
sličan našem.
Isto tako, leptirasto lepršav,
isto tako, blesavo sladak.
Čitaj mi s usana, usnama.
Tako ćemo se uvijek sporazumjeti,
i nikad nećemo reći ništa pogrešno.
Neću negdje pri kraju,
kad mi ostane još stotinak koraka,
da se kajem, jer te nisam dovoljno ljubio…
Jer nisam bio mlad i srećan, koliko je trebalo,
i kada je trebalo!
Neću da te tražim, kad budem stariji od zvijezda,
kad mi malo vremena ostane.
Hoću da zajedno gorimo,
i da se zajedno gasimo.
Da zajedno treperimo,
isto da sanjamo…
Da svaki, topli, dašak koji izdahneš,
udahnem ja…
Usta na usta.
Srce na srce.
Neko će drugi,
u Parizu,
Njujorku, Havani…
ili već tu, pod ovim divljim sazvježđem,
koje smo mi okupili… za nas,
govoriti, ovaj isti, blesavi,
jezik ljubavi.
Jedini jezik na svijetu,
stvoren samo za dvoje…