This website is using cookies

We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website. If you continue without changing your settings, we'll assume that you are happy to receive all cookies on this website. 

Kondor Béla: Tiše, sporije (Halkabban, lassabban in Serbian)

Portre of Kondor Béla
Portre of Fehér Illés

Back to the translator

Halkabban, lassabban (Hungarian)

Szólni kéne már, ó, könyörgés!
A vágy leszáll szívemből,
egyre lejjebb, hamarabb,
szólnia liliomoknak,
violáknak, ibolyáknak
– akik harmatos, nehéz
zárukat az égre nyitják
a szüzeknek, hogy rohadjanak,
hiszen gyalázatos ábrándok
vagyunk mind.
Egyre lentebb, hamarább.

Évek söpörtek mosolygó
halomba sok csontkoponyát,
én lesem ez ős-dombokat
és időtlen óta balga,
locska lányt imádok.
Hirtelen nézés a szemében,
néha eljön, sápadó
kis hasa árteli Hold,
aki halavány falak tövén
tétova-vad, előrelép
és ha letérdel, reszketni kezd,
ahogy a halotti hantok
mélyében teljesületlen
hagyott szívek hullámzanak.
Halovány falak tövén
tűnődve-kegyetlen
álmodozom, dobbanva
számlálom ujjaimon.

Lám ott egy zöldkezű
meztelen rózsaág
vérszín bóbitájával
ölő és ölelő savba simult.
De látom a többi virágot.

Elégült emberek
fonnyadt kacajkájával,
lehulló térdeknek
főhajligatásával a szavak
gőzölő párájához
csöndhalált halni vész.
És egyre halkabban,
halkabban, lassabban
– ringató kacska kéz –
halkabban, lassabban.



Uploaded byP. Tóth Irén
Source of the quotationhttp://canadahun.com

Tiše, sporije (Serbian)

O preklinjanju, trebalo bi se oglasiti!
Spušta se čežnja iz mog srca,
sve niže, što brže
da bi zborila ljiljanu,
violi, ljubičici
– koji da bi se trunuli
devicama otvaraju
svoje rosne, teške brave,
ta svi smo mi
sramne maštarije.
Sve niže, što brže.

Bezbroj lobanja su gomilale
godine u nasmejane gomile,
ja vrebam te iskonske humke
i od pamtiveka priludu,
brbljavu devojku obožavam.
Iznenadan pogled njenog oka,
ponekad navrati, njen sitan
bledunjav trbuh je poplavljen Mesec,
u podnožju izbledelih zidova je
kolebljiva divljakuša, istupi
i kad klekne, počinje drhtati
poput talasanja
napuštenih srca
u dubini mrtvih gruda.
U podnožju izbledelih zidova
zamišljeno-svirepo
sanjarim, na prstima
lupajući prebrojavam.

Gle tamo zelenkasta gola grana ruže
sa krvavocrvenom perjanicom
kiselini se priljubila  
koja smrt i zagrljaj deli.
Ali vidim ostalo cveće.

Sa uvenulim osmehom
usahnulih ljudi,
pokoravanjem
klečečih kolena
u gustoj pari reči
tišina u tišini mre.
I sve češće,
tiše, sporije
– milovanje sakate ruke –
tiše, sporije.



Uploaded byFehér Illés
Source of the quotationhttp://feherilles.blogspot.com

minimap