Pethes Mária: Mandala tvoga lica (Arcod mandalája Szerb nyelven)
|
Arcod mandalája (Magyar)gondtalan napfény csipkézte a szellőtől pánikba esett nyárfák leveleit a kertvégi eperfa alól cefreszag dőlt és nagyapám diadalittas arca fénylett mikor az első pálinkát felmutatta az égre saját főzet és nagyanyám mosolya koszorúzta az enyémet amikor megengedte hogy a tojással szelídített likőrt átszellemülten vegyem nyelvem hegyére miként majd évekkel később csókodat sárga lepkék jártak inni az orgonafák árnyékában dőzsölő csaphoz boldog voltam mert átnéztél a szomszéd kertből ahogyan most az idő gyöngyvásznán mint fürkésző gyerek
* törvénytelenül ültél szívem terített asztalához pedig etikám elektromos vezetékén ott volt a figyelmeztető tábla vigyázat nagyfeszültség sokáig vártam de mire rájöttél mit kell tenned már nem volt se teríték se asztal se szív
* szívem lőtt madár kapillárisain homokszemek peregnek valahol a testemben összeáll belőle arcod mandalája amit aztán a bölcs szerzetes-idő a semmibe fúj
|
Mandala tvoga lica (Szerb)bezbrižni zraci sunca čipkali od lahora prestrašene krošnje topola ispod duda u prikrajku vrta komina mirisala i pobedonosno lice mog dede sjalo kad je prvu rakiju prema nebu digao vlastito pečena i osmeh bake ovenčala moj kad je dopustila da jajem pripitomljen liker produhovljeno na vrh jezika uzmem kao godinama kasnije tvog poljupca žuti leptiri posećivali obilnu slavinu u senci jorgovana sretna sam bila jer si iz susednog vrta poput znatiželjnog deteta gledao kao sad preko bisernog platna vremena
* bespravno si seo uz moj postavljeni sto mada na električnom vodu moje čestitosti visila tabla upozorenja pažnja visoki napon dugo sam čekala dok si dokučio šta trebaš raditi više nije bilo ni postave ni stola ni srca
* srce mi je pogođena ptica preko kapilara zrna peska padaju iz kojih negde u mom telu spaja se mandala tvoga lica što kasnije mudar opat-vreme u prazninu duva
|