Kecman, Zdravko: Prolog o pauku
Prolog o pauku (Szerb)Susret sa Paukom zbio se onog vrelog časa kada se u Knjizi Postanja otkrilo, da je čovjekovo vrijeme krenuti u Svemir. Prostranstva su treptala, a on nas čekao u svoju rasprslu lo- banju... ...upravo kad sam prokljuvao iz opne začeća, vidio sam nekog stvora; bio je to on, Pauk! Visio je iznad mene i dugo me motrio. Potom je sišao, obuhvatio me svojim petonogim pipcima i ponio b o ž a n s k i m v i s i n a m a. Poslije nekoliko mjeseci ljuljanja u kolijevci, shvatio sam da sam mu pratilac, a kroz uho sam osjetio strujanje smrti. Ulazila je u mene, u moju najtišu dubinu i iz nje ispredala v r u ć zrak vječnosti. Postao sam joj toliko blizak da sam vidio kako joj je pjena dana spadala sa očiju. I kako su joj se zjene pretvarale u sočiva. P j e v a l a j e p o l u g l a s n o k r o z d l a - k a v e s t i j e n e č o v j e č a n s t v a. A na sred Svijeta stajalo je stablo moga oca Adama. Ispod njega visile su tamne mrlje, mjesta gdje se nalazilo Paukovo mrtvo tijelo. Na stablu je bio urezan Krst Vremena.
|
Előhang a pókról (Magyar)A Pókkal abban a forró pillanatban találkoztunk mikor a Teremtés Tanai szerint az ember az Űrbe indulhatott. Remegtek a végtelen terek ő pedig széthullott koponyájában várt bennünket… … a fogantatás hártyájának áttörése pillanatában láttam meg a teremtményt; ő volt, a Pók! Fölöttem csüngött hosszasan szemlélt. Majd lejött, átfogott ötkarú csápjaival és i s t e n i m a g a s s á g b a vitt. A bölcsőben való pár hónapos ringás után megértettem, kísérője vagyok és fülemen át is éreztem a halált. Belém hatolt a legmélyebb csendbe ahol az örökkévalóság f o r r ó sugarát fonta. Bizalmasává váltam így láthattam hogyan hull le szeméről a nap tajtéka. És hogyan változik szembogara lencsévé. A z e m b e r i s é g s z ő r ö s f a l á n k e r e s z t ü l f é l h a n g o s a n é n e k e l t. A Világ közepén pedig apám Ádám törzse állt. Alatta sötét foltok jelezték a Pók halott teteme helyét. A fa törzsébe az Idő Keresztjét vésték.
|