Korać, L. Mišo: Tri drugara
Tri drugara (Szerb)– Priče iz solitera –
Đole Glavonja,
Macko Prpa
i Paja Ledeni,
tri drugara,
tri musketara
iz moga kvarta
nerazdvojni
od malena
bez para,
ono roditelji
razdvojeni,
nezaposleni,
valjaju sitnice
da djeca prežive,
da se sačuvaju,
da ih maknu sa ulice;
znate već klasika,
navika...
/Il, tako nešto/.
Dogovore se
vjerujte vješto
da se u podrum
sakrivaju
da lijepak
duvaju...
I tako potraje duvanje
jedno vrijeme...
kao: Što je "kul",
odeš u oblake,
izmišljaš doživljaje,
razne teme,
prepričavaš događaje,
uspomene...
Ali.!?
Ne ide,
ne funkcioniše...
Macko Prpa odustane,
kao boli ga
kad ustane
glava,
povraćanje,
ne može u školu,
njemu se spava,
živi u bolu
i take,
isprike
otprilike.
Đole Glavonja
inače krpa,
u neki biznis
s matorim se
utrpa...
Kao prodaje
na veliko
djelove,
trguje sa svijetom:
Hong-Kong,
Indokina,
Malezija;
Žali se ne umije
da računa,
da se sabere...
Stari se dere:
"Koji sam te krasni
školovao,
u glavi ti malarija"...
I tako lijevi razlozi,
uglavnom,
duvanje
zaobilazi...
Jedino Paja Ledeni
ostane...
Sa duvanjem
nikada da prestane,
nema hrabrosti,
valja neku
Anu-Ikebanu
velika ljubav;
vremenom
lagano pređe
na marihuanu...
Kao to je "Kul"
ti je vic
i bogme za godinu
ili duže
navuče se na špric...
Prođu godine,
deset,
dugo vremena...
E sada nema natrag,
Paja Ledeni
dođe
Đoletu Glavonji
na prag.
Treba mu šušta,
lova...
"Znaš, kao skidam se
počeću život iznova".
E, oćeš... Đole ugledan
građanin
bavi se politikom...
Da ga ukokaš
ne da pare nikom.
A i smeta mu
sa Ledenim
da ga vide...
"Čuješ, Ledeni,
evo još ovoga puta,
evo, i pride.
Al, nemoj više
ne ide“...
Jedva
prevali preko zuba,
kurvinski
prema bivšem drugu
i zatvori mu vrata,
"Zbogom, prekini
ne mogu s tobom
izvini..."
Ledeni pošizi
ode kod Macka
kod Prpe...
Macko Prpa..!
U je....!
Profesor na fakultetu.
Zakuca Ledeni,
Macko se pravda:
"Vjeruj mi moj medeni
nemam, mala plata,
žena, djeca,
znaš ono, ovo,
obaveze"...
Opali kao iz topa.
Sve nešto bez veze.
Znaš ja sam crko,
istina - diploma,
sve je u redu.
Al, sam tropa
zapao u bijedu.
Imam prijatelje
hoćeš da te liječe
to ti je kul
najpreče...
"Čovječe,
ne možeš uvijek
tako"...
Paja Ledeni
stajao dugo,
plakao
kao dijete..
(Muvale mu se slike
iz solitera.)
Duvanje lijepka
i sve to nekako
tužno sjećanje.
Macka Prpe
žena
kao od kamena
(ne šljivi podsjećanje)
iz sobe viče,
ono, čeprka
kamence...
"Macice, ko je to tamo ?
Mršni ga samo
pa dođi ovamo,
srculence"...
Tu noć Ledenom,
ne morate vjerovati,
suze su tekle
kao vodopadi.
I kad je negdje
pred samu zoru
odlučio šta da uradi
skočio sa mosta
pravo u rijeku
bilo mu dosta
nakaradi...
Sjutra sahrana.
Par bližih rođaka
ono...Dva metra
raka...
Dogovori
oko plaćanja...
Raziđe se svijet
na humci jedino
ostane
ostavljen
Anin cvijet...
A u novinama
negdje u uglu
njegova slika,
riječi stoje
kao da drugarstvo
brane...
"Posljednji pozdrav
Paji Ledenom
prije sahrane...
Našem drugaru
otišao je da se odmori.
Nije znao da
stane,
da progovori kad treba.
Htio je da se
navuče na skroz...
Kao, baš nam je žao
neka mu prosto bilo.
(Koje sve laži, jao..! ) Bio je leden ko kamen
nije nam milo,
Htio je "Haša"
da se natrpa
i tome slično..."
U potpisu lično
stali:
Đole Glavonja, biznismen
i dr Macko Prpa..
|
Három barát (Magyar)– Toronyházi mese –
|