Prije nekoliko dana
milostivog čovjeka
počeli su da jedu zidovi.
Ustajao je noću
laganiji za nekoliko kilograma
ali još uvijek prizemljen
palio cigarete
pomno proučavajući zadimljene krugove.
U jednom od njih pojaviše se obrisi
nekoga ili nečega.
Udubljivao se svom silom naprezao
pokušavao iskopati brzo
zamalo iščezlog sopstvenog Nestora.
Ispod razbacanih zamršenih ganglija
prolazio je sivom i bijelom gustinom
uvlačeći se u žljebove, pukotine
upadajući u rascjepe između hemisfera
odmarajući se pokatkad na svojim plećima
u hladovini razgranatog moždanog stabla.
Vuk ili čovjek.
Čovjek ili vuk.
Dvoumio je
i tako u beskonačnoj dimnoj zavjesi
čekao svanuće.
10. januar, 2013.