O drvosječi i filozofu, još jednom (Szerb)
Zapisah nekoć, neoprezno, da Filozof
i moj stric drvosječa u istu šumu
nikada nisu kročili. I pokajah se
silno kad u zapisima naiđoh na to što
u jednom trenutku smatrao sam istinom.
Jer, čitajući postojanost iz godova
posječenih stabala i proničući
u tajnu srčike hrastovog duba,
moj stric ponirao je duboko
u odgonetanje suštastva svijeta.
Baš kao što je i Filozof, trčeći
za zagonetkom zvanom bitak, kao mačak
za poljskim mišem, zalazio u šumu
i, iznenađen, zastajkivao da sa usana
mog strica drvosječe čita psovke
iz kojih su, kao varnice sa nakovnja,
na sve strane vrcale odgonetke. |
|