Pavlović, Ranko: Odbačene riječi

Iz zgužvanog papira,
bačenog u ugao sobe,
izvlače se riječi
kao magla iz šumarka.
 
Neće da budu odbačene,
žele da ih opet prigrlim,
da im vratim dostojanstvo,
hoće da budu pjesma.
 
Ne udovoljim li toj želji,
dure se i okreću glavu,
a kada pogasim svjetlo
zavlače se u krevet i san.
 
Umivene i nasmijane,
prije mene probude jutro,
i kao bijele leptirice
nadlijeću moj radni sto.
 
Ozaren njihovim sjajem,
bunovan skačem iz kreveta,
žurim da ponovo zapišem
sinoć odbačene riječi.