Kada upoznaš sebe
Pre susreta sa sobom
A srećeš se veoma često
Po nekim književnim skupovima
Ili mestima
Gde se nalaze književnici
A nisu još uvek ništa napisali
Jer ono što napišu ih razotkrije
I sretne u daljini
Pre nego što i odu
I tamo recimo upoznaju tebe
Koji se ne znaš i nisi se rodio
A toliko si već pesama napisao
Na papiru kojeg nema
A kada nema
Onda se izmišlja
I stvara na temelju koji si postavio
U trenutku dok si se upoznavao
Sa samim sobom
I možda čak zamenio uloge
Dok si tragao za kišobranom
Pod kojim ćeš se kupati
I pod kojim ćeš nju kupati
Kao što je kupam i ja
Rukama koje se još nisu stvorile
Očima koje nemaju spoljašnji vid
Zato kada upoznaš sebe
Pre susreta sa sobom
A srećeš se veoma često
Sa književnicima
Koji još uvek nisu ništa napisali
Jer u daljini su već napisali
I tamo recimo upoznaju tebe
Gde su već knjigopisali
Kako si se rodio i upoznao sebe
I o njoj koju si pesmom pronašao
U pesmi koja nije postojala
Jer ti nikada nisi ni napisao pesmu
I zato te književnici i traže
Da bi pročitali ono što nisi nikada
Ili da im izrecituješ glasom
Koji nećeš smeti pustiti
Jer ćeš se možda roditi u vreme
Kada ti nije
Zato kada upoznaš sebe
Pre susreta sa sobom
A srećeš se veoma često u društvu njenom
Ko što je srećem i ja
I znaš da nju poznaješ pre
Nego što sebe poznaješ
I onda imaš veće poverenje u nju
Jer kako ga i ne bi imao
Kada sebe nisi još uvek upoznao
I ima te svuda
Po naslovnim stranama
Televiziji
Internetu
I po raznim drugim mestima
U kojima
Nikada nisi ni bivstvovao
Jer je sve hod po tlu
Koji se ne može osetiti
I večito izgleda kao nikada
Pa neki još uvek
Uzimaju tvoje stihove
I njima osvajaju onu
Koja je slična tvojoj
Mojoj
Istim onim stihovima
Kojima si plenio masu
Na književnom skupu
Nikad održanom
Jer bi to bilo praznoslovlje
Za sve koji ne bi prisustvovali
Jer ne postoje
I sklapaš sebe u različita pisma
Često arhaična
Kao brana od mnogih
Koji bi te razumeli
Pa saznali konačno da ćeš u pisanju
Prevazići mogućnost svoga rođenja
A ti ne želiš izgubiti nju
Jer tvojim izostankom
Ona ne bi bila kompletna
Iako će ionako
Probuđena u braku kraj drugog ležati
Ne zato što ste ti ili ona
Tako želeli
Već zbog pesme koju nikada nisi napisao
Jer ne bi imala kraj
A šta je kraj bez začetka
Nemoguće ga je opisati
I nemoguće ga je dopisati
A čak i u kraju stvara se novi začetak
Koji možeš jedino videti u pesmi
Koju nikada nisi i nećeš napisati
Pa zato
Kada upoznaš sebe
Pre susreta sa sobom
A srećeš se veoma često
U društvu tuđih knjiga
Koje nisu napisane
I tražiš nju
Koja se još uvek nije rodila
Kao što se ni ti nisi rodio
Da bi pročitao ono
Što može biti tvoj i njen život
Jer sve je kretanje ka nečemu
Što nikada nije postojalo
Ko što ne postojiš ni ti
Ni onu koju voliš
A znaš da ćeš je sresti i odmah zavoleti
Čak i pre nego što sebe sretneš
Samo ne znaš kako će te prihvatiti
Jer ako te ne prihvati
Onda ćeš ti konačno napisati pesmu
Koju si već napisao
A ne postoji još uvek
I onda će i susret sa sobom biti pesma
U kojoj si se pronašao
I koja će te stalno podsećati
Da ne postoji druga
Možda samo neka
Koju ćeš oženiti
Da bi tvoja pesma bila večito
Između tamo neke
Koju nazivaš ženom i tebe
I večito pronalaženje
Jer ništa nije novo
Kao ni način na koji
I mnogi drugi
Ne znaju da je ovo
I njihova pesma
Koju su napisali sa tobom
Jer niko od vas nije izabrao pravu knjigu
I način na koji će se roditi
Da bi sebe lakše upoznali
Kada upoznaš sebe
I nju u braku u kome nisi
Na književnim večerima bićeš
Pesma koju će mnogi književnici
Izgovoriti rečima a ne slovima
Jer si ti već rasprašio sva slova
U toj jedinoj pesmi koju ćeš napisati
Jer ćeš spoznati sebe na jednoj
I nju na drugoj strani novčića
Večito osuđene na sebe