nećete me videti u času kada budem umirao (ovo pišem na svojoj samrtnoj postelji okruženoj sveštenicima) hću da umrem uljuljkivan talasima olujnog mora ili stojeći na planin
ne znam da li će moje nestajanje biti potpuno. doduše ja ne mogu očekivati milost. noć je zimska elementi se sudaraju čovek drhće od straha a mladić smišlja zločin ako je sličan meni iz mlađih dana. jedan stari top leži u parku zarđao i beskoristan. 7 – 8 jedrilica plovi po moru. obavljam nuždu izlazim ljudi betonskog srca i dalje igraju.
to su mrtvaci kažem
oni su smog
smradovi
gubavci
galebovi su bolji
morska trava je bolja
prljavi pesak je bolji
kad bih mogao da okrenem taj stari top na njih i opalim iz njega učinio bih to. glas iz zvučnika se javio: da. prevazilazim vas sve svojom urođenom surovošću. sve otrovnice krastače i ajkule
hitro sam izašao odatle. vratio se gore našao mesto seo i onda osetio nešto pod desnim stopalom:
mrtvi vrabac
još jedan spomen na smrt