Ovo je trabunjanje
Ovo su kilometarski trenuci
U kojima sloboda proviruje i pita ima li koga
Neka mi oproste
Što ne mogu pisati
Kao da sam progutala
Deset bilijarskih kuglica
Kao da mi je muka
Neka mi oproste
Neka mi oproste ne znaju šta čine
Sve moje oči uprte u sivilo
Sve moje poglede zabačene kao Donji Raspamet
Delegacije sa riječima poput socijalni dijalog
Vi ste gospodo
Oličenje svega što mrzim
Jad najjadnijeg jada
Vi ste gomila malih metaka heftalice
Vi ste oni od kojih mi dođe da pobijem
Roditelje rodbinu i koga već stignem usput
Nužno zlo u nužniku života
Psujem kao kočijaš
A tako ne rade lijepo vaspitana đeca
Neka mi oproste
Jer ovo je oproštajno pismo
Znate imam randevu sa sedmim spratom
Možda to bude jedini broj koji ću voljeti
Ako završim na jednoj od onih tendi
Kao u filmovima
Sedam sedam nula nula
Kakva šteta kakva šteta
Ovo je mogla biti dobra pjesma
Ovo je mogao biti kič u mome stilu
Ovo je mogla biti ljubav sa čepovima na ušima
Ovako
Zadovoljimo se jednim pristojnim Oče naš
I natrag u ludnicu
Jer sve je ovo priznaćete
Jer sve je ovo
Tupo
Prolazno
I ne zanima nikoga